Ta graverka promijenila mi je život. Pokrenula je posao koji me godinama hranio – radio sam razne personalizirane proizvode, izgradio klijente, naučio zanat do u detalj. Živio sam od nje. Bila je daleko od grobne tematike – i nisam ni pomišljao da ću se ikad u tom smjeru okrenuti.
Onda mi se obratio otac preminule djevojke.
Tražio je nešto posebno za njezin grob – nešto što nije mogao naći nigdje drugdje. Oklijevao sam. Nismo se time bavili. Ali njegova upornost i zahvalnost koja je uslijedila otvorili su mi oči na nešto što nisam očekivao: ovo nije izrada predmeta. Ovo je pomoć ljudima da se od svojih najmilijih oproste na način koji je dostojan onoga tko je bio.
